Poznati paraziti različitih štetnika, koji se prema Escherichu dijele u pet grupa:
1. Ženke odlažu jaja pojedinačno na kožu domadara. Muhe su oviparne ili ovoviviparne, tj. u jajetu se tek treba razviti embrio, ili je već potpuno razvijen i iz jajeta uskoro izlazi ličinka te se zavlači kroz kožu u domadara.
2. Ovoviviparne muhe koje odlažu jaja u blizinu domadara na biljku kojom se ovaj hrani. Ta jaja imaju jako mekani horion, a ličinka uskoro prodire u tijelo domadara.
3. Viviparne muhe, kod kojih ličinke traže domadara. Legu se u zemlji ili drvnoj truleži.
4. Muhe odlažu vrlo sitna jaja na biljku kojom se domaćin hrani, te jaja s hranom dospijevaju u želudac domadara.
5. Ženka ima posebnu leglicu - bodlju ili pilu - kojom probija tijelo domadara i na tom mjestu ulaže jaje.

Ličinke u početku sišu krv iz tijela gusjenice, a kasnije isišu i sve unutarnje organe. Kukuljenje se u prinicpu zbiva izvan tijela domadara; kukuljica je bačvasta. Ličinka se izvlači iz domadara nakon što je ovaj već mrtav. Neke se vrste kukulje u domadaru i izlaze kao ravijeni imazi. Muhe su gusjeničarke općenito korisni kukci, ali ta korisnost ovisi o nekoliko faktora - broju generacija godišnje, pri čemu su korisnije muhe s višestrukim generacijama, budući da mogu inficirati veći broj štetnika. Također, to ovisi i o broju položenih jaja - muhe koje legu jaja u domaćina ili na njega redovito daju manji broj jaja nego one koje ih lijegu na zemlji ili u blizini domadara. Prve legu cca 30-100 jaja, a druge 1000-5000. U principu se u domadaru nalaze ličinke jednog, a rjeđe i više parazita. Najveći broj tahina napada gusjenice raznih leptira. Ponekad su, u godinama gradacije, čak važnije od osa najeznica. U godinama gradacije štetnika povećava se i broj gusjeničarki. Na broj tahina možemo utjecati i regulacijom broja njihovih prirodnih neprijatelja, kao što su svinje, miševi, ptice i sl.